Prehrana i smanjenje želučanih tegoba

Koja je uloga želuca?

Želudac je organ koji sudjeluje u kemijskoj i mehaničkoj razgradnji hrane kako bi „pripremio teren“ za apsorpciju nutrijenata u ostatku probavnog sustava. Tijekom svog rada, želudac proizvodi želučanu kiselinu te pepsin, jedan od ključnih enzima za razgradnju proteina. Želudac također proizvodi i intrizični faktor koji je nužan za apsorpciju vitamina B12 u tankom crijevu.

Najčešće bolesti želuca su gastritis (upala želučane sluznice), GERB (vraćanje želučanog sadržaja u jednjak), peptički ulkus (čir ili rana na sluznici želuca ili dvanaesnika) te dispepsija koja obuhvaća niz različitih simptoma u gornjem dijelu probavnog sustava. Rizični čimbenici nastanka ovih bolesti mogu biti neadekvatna prehrana, manjak tjelesne aktivnosti, stres, kroničan unos lijekova, genetska predispozicija, infekcije, pretilost i unos alkohola.

Koji su najčešći simptomi bolesti želuca?

Simptomi se mogu javiti u obliku osjećaja žarenja i boli u želucu, podrigivanja, refluksa, osjećaja težine nakon obroka, mučnine, gubitka apetita, štucavice i nadutosti. Tegobe se gotovo redovito javljaju nakon obilnog, teškog i masnog obroka ili nakon unosa namirnica poput citrusa, rajčice, paprike te ukiseljene hrane. Mnogi simptomi mogu ukazivati na više različitih bolesti pa je zbog toga bitno doći do dijagnoze. Ukoliko se zakazivanje pregleda gastroenterologa prolongira ili se ne koristi propisana terapija, može doći i do ozbiljnijih komplikacija i simptoma poput povraćanja, iskašljavanja krvi ili intenzivne boli.

Kako do dijagnoze?

Prvi korak je pregled gastroenterologa koji zajedno s vama prolazi kroz vašu anamnezu, simptome i povijest liječenja. Gastroenterolog vas potom može uputiti na gastroskopiju, nekiruršku metodu pregleda jednjaka, želuca i prvog dijela tankog crijeva. Tijekom gastroskopije, liječnik također može napraviti biopsiju sluznice želuca,
ali i test na Helicobacter pylori. Ukoliko se dijagnosticira bolest, liječnik će vam propisati terapiju i dati dodatne savjete za lakšu borbu protiv same bolesti. Isto tako, strah od nelagode tijekom gastroskopije ne mora biti prepreka na putu prema dijagnozi jer se ovaj pregled može napraviti uz sedaciju. Sam postupak inače nije bolan.
Kod bolesti želuca može doći i do slabije apsorpcije određenih nutrijenata pa se po preporuci mogu napraviti krvne pretrage koje uključuju vitamin B12, cink i željezo, pogotovo ako se u pozadini krije i upalna bolest crijeva ili autoimuna bolest.

Prehrambeni alati i inovativni dodaci prehrani

Prehrana može pogoršati ili umanjiti želučane tegobe i zato vam donosimo 5 savjeta pomoću kojih prehrana može biti vaš saveznik:

• Izbjegavajte jake začine, alkohol, gazirana pića, kavu te masnu i prženu hranu.
• Prehranu obogatite vlaknima i uključite što više namirnica s antioksidativnim i protuupalnim djelovanjem (bobičasto voće, šipak, kupusnjače, blitva i špinat, cikla, integralne žitarice, riba…).
• Dnevni unos hrane rasporedite u što više manjih obroka i jedite polako. Zadnji, manje obilan obrok konzumirajte barem 2-3 sata prije spavanja.
• Izbjegavajte namirnice s visokim udjelom dodanog šećera.
• Regulirajte svoju tjelesnu masu i budite fizički aktivni. Lagana šetnja nakon obroka može ubrzati probavu i pospješiti migraciju hrane iz želuca u ostatak probavnog sustava te tako smanjiti tegobe.

U svijetu fitoterapije za želučane tegobe se najčešće ističu sljez, slatki korijen i mastika, a često se nadopunjuju antioksidansima poput kvercetina, kurkumina i vitamina C ili pak probiotičkim sojevima za koje je dokazano pozitivno djelovanje na mikrobiom želuca. Dodaci prehrani se preporučuju ovisno o tipu bolesti, terapiji, anamnezi i stanju pacijenta i ne smiju se upotrebljavati bez stručne preporuke.
Imajte na umu i da se kod bilo koje bolesti želuca, a pogotovo u kombinaciji s drugim bolestima i stanjima, preporuča upravo individualno nutricionističko savjetovanje kako bi se izbjegli nutritivni deficiti i kako prehrana ne bi bila još jedno opterećenje, već ukusan alat za smanjenje tegoba.

Zaključak
Želučane tegobe mogu smanjiti kvalitetu života, no pravovremena dijagnostika, redoviti pregledi i pravilna prehrana mogu samu bolest ili stanje dovesti pod kontrolu.
Redoviti obroci, izbjegavanje hrane koja pogoršava bolest, adekvatan unos vlakana i redovita tjelovježba mogu umanjiti tegobe na prirodan način i doprinijeti znatno boljoj kvaliteti života.